– Sarajevsko-romanijski korpus Vojske Republike Srpske je tri i po godine časno i hrabro, slijedeći najsvjetliju i vijekovnu tradiciju srpskih ratnika palih za dostojanstvo nacije, štitio svoj narod i njegova ognjišta, branio nemoćne, i na slobodnoj teritoriji omogućio prihvat hiljada stradalnika, protjeranih, mučenika koji su tražili spas od strašnih pogroma – rekla je Vulićeva za Srnu povodom 16. juna – Dana odbrane Sarajevsko-romanijske regije.

Ona je naglasila da je Vojničko groblje Mali Zejtinlik na Sokocu simbol stradanja na području Sarajevsko-romanijske regije i mjesto koje pamti ponovljeni zločin nad srpskim mučenicima i najbolnije dane na Romaniji kada je, nakon egzodusa iz Sarajeva, primalo srpske heroje koji su po drugi put sahranjivani.

Ona je podsjetila da su sarajevski Srbi prošli strahote u 123 logora u rodnom gradu, a njih 8.225 su mučki ubijeni i do danas im kosti leže u brojnim znanim i neznanim stratištima.

– Pitam se u kom paralelnom svijetu živi Bakir Izetbegović koji govori o “junačkoj vojsci koja nijedan zločin nije počinila”? Ti njegovi “junaci” u maju 1992. godine pobili su 104 civila, žene, djecu i starce, u Čemernom, Bradini i Ledićima i zatrli im trag. Nema traga ni Srbima u Sarajevu. Oni su ili pobijeni, ili protjerani i iseljeni, a oni koji su ostali svedeni su na nivo od dva, tri odsto ukupnog broja stanovništva. To su ti Bakirovi “junaci” koji Srbe nazivaju genocidnim narodom – naglasila je Vulićeva.

Ona je dodala da se ne može ići naprijed bez hrišćanskog oproštaja, ali zaborav bi bio najveći grijeh.

– Svako naše dijete u okviru škoslkih ekskurzija moralo bi bar jednom vidjeti Krf i Vido, Solun i Zejtinlik. U Pragu moraju se pokloniti Јindrihovicama, a u Tunisu, groblju srpskih vojnika u Bizerti. Negovanje svijesti o tome da je naš narod u 20. vijeku pretrpio strahote i da smo uništavani samo zato što smo Srbi preduslov je našeg opstanka, ponosa i ljudskog dostojanstva – ocijenila je Vulićeva.