I mislio je PDP-ov poslanik i poznati šoumen Draško Stanivuković da je ta zemlja njihova, tj. njegovog oca. U video uratku koji je, tokom bespravnog upada u privatni posjed kompanije “Fruit Eco” u Gradišci snimio njegov vjerni potrčko Ivan Begić, Stanivuković je prećutao da je tom Istom parcelom prije 13 godina upravljala firma AS Astorija, tačnije firma Dragana Stanivukovića, nakon što je kompanija Plantaže AD Gradiška otišla u stečaj. 

Prećutao je i da je to isto zemljište njegov otac “izgubio” na licitaciji.

Zakup starijeg Stanivukovića, nad zemljištem u Gradišci, važio je do novembra 2007. godine, a u julu te godine se nekretnina našla na licitaciji. Na kojoj je, između ostalih, učestvovao ni manje ni više, nego opet Dragan Stanivuković. Nije zato jasno zašto mladi Stanivuković za sadašnje vlasnike tvrdi da su voćnjak u Gradišci, kako je rekao, oteli od države, s obzirom da je ponudu, što se vidi u dokumentima koji su u posjedu ATV-a na licitaciji dao i stariji Stanivuković. 

Reklo bi se onda, da je po Stanivukovićevoj logici, tu istu zemlju od države pokušao da otme i njegov otac. 

Vrijednost parcele koja je tada stavljena na licitaciju, procijenjena je na nešto više od milion i 400 hiljada maraka, ali je na pvom ročištu mogla da bude prodata ispod utvrđene vrijednosti, koja nije manja od polovine procijenjene vrijednosti. 

Za najnižu prihvatljivu ponudu određena je cifra od 700.641 KM. Zanimljivo je da je jedan od ponuđača, na licitaciji za “Plantaže AD”, 27. jula 2007. godine, bio i Nikola Vukelić, biznismen iz Banjaluke, koji je u prijateljskim odnosima sa starijim Stanivukovićem. Zanimljivo je i to da je Stanivuković za parcelu ponudio 800.000 maraka, a Vukelić 750.000. Stoji to u dokumentima koji su u našem posjedu. Poznata je to matrica po kojoj zainteresovani ponuđač dovede drugog ponuđača, koji bi ponudio manju cifru, da bi ponuda ovog prvog, u ovom slučaju Stanivukovićeva, bila najpovoljnija da bi zemljište dobio u vlasništvo. 

Na Stanivukovićevu žalost, on i njegov prijatelj Nikola Vukelić, ipak nisu bili jedini ponuđači. Treća, i najveća ponuda, stigla je od Dobrić Mirka iz Laminaca, koji je ponudio milion i 470 hiljada. Licitacijskim nadmetanjem, Stanivuković je ispao iz igre. Svoje ponude su nekoliko puta, naizmjenično uvećali Vukelić i Dobrić, da bi Dobrić, najvećom krajnom cifrom od milion i po maraka, postao vlasnik parcele. 

Pokušaj Stanivukovića je tako pao u vodu. Frustracije koje mladi Draško Stanivuković, otvoreno pokazuje u snimku sa privatnog posjeda, koji više nije u vlasništvu njegovog oca, time su, donekle, mnogo jasnije. Cijela priča ipak ne opravdava činjenicu da je Stanivuković na privatni posjed u Gradišci ušao neovlašćeno i pritom, nenoseći zaštitnu opremu, ugrozio i zdravlje zaposlenih.