O Dejtonskom sporazumu, visokom predstavniku i BiH mnogo toga je do sada rečeno, mnogo je suprostavljenih stavova. No dobro se podjestiti šta su govorili pre 15 godina ugledni profesori i umni ljudi poput, recimo Dejvida Čendlera, profesora međunarodne politike na univerzitetu Vestminster inače autora knjige “Bosna, lažiranje demokratije posle Dejtona”.
Te 2003. godine Čendler je rekao za BBC da “nažalost Dejtonski sporazum je mjenjan u pravcu davanja sve većih ovlaštenja međunarodnim nadzorinicima, pa smo tako došli u situaciju da je samo ove (2003) godine, visoki predstavnik, mimo volje političkih predstavnika tri naroda i njihovih parlamenata, nametnuo stotinak zakona”.
Ključni problem Dejtonskog sporazuma je, po mišljenju Dejvida Čendlera, u tome što je nametnut spolja, bez istinske saglasnosti naroda u BiH. Stvorena je vještačka država, sa vještačkim institucijama, koje se ne pitaju ni za najosnovnije stvari – poput valute, zastave, himne, ustava.
I tadašnji predlog evropskih parlamentaraca uklapa se po riječima Čendlera u tu matricu: “To je krajnje tehničko i birokratsko viđenje problema. Oni zastupaju stav da su u BiH problem političari, dok, po mom mišljenju, stvari stoje upravo obrnuto.
Pretjerano strano mješanje otežava uspostavljanje funkcionalne države. Tamo gdje stranci odnosno visoki predstavnik odlučuje o svemu, nema mjesta normalnom političkom životu i odgovornosti”…
Dejvid Čendler ne misli da je rješenje u većoj centralzaciji: “U stvari, BiH je već centralizovana. O svemu odlučuje Pedi Ešdaun, koji ima neograničena ovlašćenja, pa tako može bez prava žalbe da smjenjuje legalno izabrane narodne predstavike. Teško je zamisliti veću centralizaciju od one koja trenutno postoji u BiH”.
BBC(srpski servis) 18.decembar. 2003. God.
Čendler: VISOKI PREDSTAVNIK NEODGOVORNI VLADAR KOJI NE ŽELI DA ODE,,
“Izvještaji visokog predstavnika uvijek dovode u zabludu.UvijeK su napravljeni sa pozicije spoljnih aktera , a ne naroda u BiH. Uvijek su to akta samoopravdanja.
Za problem u međunarodnj stvorenoj pseudodržavi u kojoj nema istinske slobode I demokratije, oni uvijek optužuju građane BiH i njihove odabrane predstavNike.
Političke procese u toj državi moćni međunarodni predstavnici uvije oštro kritikuju i iskrivljuju. U tom smislu,svaki izvještaj teži produženju mandata OHR-a.
Izvještaje OHR-a nikada ne treba uzimati kao neutralne kada dođe do razmišljanja o kraju “međunarodne vladavine nad BiH”.
,, Glas Srpske ,,19.11.2011.god
