On smatra da je sarajevski tunel bio neprimjerena tema za tu emisiju, kao i da je autor ušao u niz obmana kojima je podlegao i nije shvatio pravi smisao tog tunela nego ga prikazao humanim, što, kako je ocijenio Ivanišević, nikako nije bio.
“Njima je tunel služio kao pacovski kanal, za nabavku oružja, doturanje municije. Imate paradoksalnu situaciju da su na kraju rata muslimani bili bolje naoružani nego na početku. Imali su bolju opremu – najsavremeniju iz magacina NATO-a, a bili su u navodnoj blokadi”, ukazao je Ivanišević.
On je rekao da je autor u emisiji, prije svega, podlegao priči da je Sarajevo bilo u blokadi, a da ljudi nisu mogli da izađu i naglasio da se ta zabrana odnosila samo na Srbe, dok su Slovenci i Jevreji napustili grad, a muslimani dobrovoljno ostali u njemu.
Ivanišević je naglasio da su u Sarajevo slobodno stizali i kamioni, odnosno konvoji humanitarne pomoći koja je često zloupotrebljivana za prebacivanje oružja i municije, te da su muslimani da bi izbjegli provjere, na čemu je insistirala srpska strana, pristupili kopanju tunela.
On je naglasio da su Srbi iz okolnih sarajevskih sela organizovali odbranu, a da su muslimani po poznatom scenariju koji je viđen i u Srebrenici, Bihaću, Goraždu, čim se njihova vojska našla u teškoj situaciji, oglašavali da strada civilno stanovništvo i da je to humanitarna katastrofa.
“Tada se javljaju UN, UNPROFOR i proglašavaju se zaštićene zone, u kojim su bili muslimanski vojnici. NJima je tunel služio kao pacovski kanal, za nabavku oružja, doturanje municije. Svrha tunela je bila da se muslimani snabdijevaju oružjem, municijom”, kategoričan je Ivanišević.
On je naveo da UNPROFOR, kome su predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i Vojska Republike Srpske predali Aerodrom za doturanje humanitarne pomoći, mjesec dana nije smio da dođe do Sarajeva i preuzme Aerodrom “jer je Sarajevo bilo na dohvatu ne srpske nego muslimanske artiljerije”.
Ivanišević je ukazao da se u emisiji “Tunel spasa” pojavio Slavko Jovičić – zatvorenik iz logora u Tarčinu koji svjedoči da je prilikom prokopavanja tunela stradalo oko 50 Srba, a da je njih 100 povrijeđeno, ali da se, međutim, autor emisije na tu stravičnu činjenicu uopšte nije osvrnuo.
“On ignoriše tu činjenicu, ali se posvetio sagovorniku – Bošnjaku koji tvrdi da je četiri puta, a ja u to ne sumnjam, da je često sa bolesnom majkom prolazio kroz tunel. Zašto ju je iz Sarajeva, iz najboljeg medicinskog centra u BiH, vodio u neku provinciju?”, upitao je Ivanišević.
On smatra da je sve to lažno predstavljanje funkcije tunela koji je sada pretvoren u muzej, a nigdje ne stoji napomena ko ga je i pod kakvim uslovima probijao.
“Nigdje na piše, a ja sam predlagao da podignu spomen-ploču sa imenima stradalih zarobljenika prilikom prokopavanja tunela. Ako je 50 ljudi stradalo treba iznijeti njihova imena i odustati od lažnog prikazivanja funkcije tunela. Treba štampati brošuru i dijeliti ljudima da vide čemu je služio taj pacovski kanal”, zaključio je Ivanišević.
