Predsjedavajući Komisije za Srebrenicu je glavni istoričar Instituta za Holokaust “Šem Olam” u Izraelu, Gideon Grajf, a za Sarajevo stručnjak iz Izraela Rafel Izraeli.

U prvom intervju nakon imenovanja, Gideon Grajf je rekao da su mu činjenice najvažnije i da Komisija mora biti lojalna činjenicama, istini i žrtvama.

“Naš cilj je istina i samo je jedna istina, ne postoje dvije istine o Srebrenici. Uložićemo sve napore da pronađemo tu jednu istinu”, istakao je Grajf.

On je izrazio očekivanje da će istraživanje o Srebrenici biti toliko profesionalno, ozbiljno i iskreno da će ga normalni ljudi prihvatiti.

“Oni drugi nikada ništa neće prihvatiti, jer žive u potpuno drugom svijetu, ali to nas ne smije omesti”, rekao je Grajf i podsjetio da je svaka komisija za istraživanje, a kroz istoriju ih je bilo na hiljade, obavezna da bude lojalna istorijskoj istini i činjenicama.

“Јa sam istoričar, za mene su činjenice najvažnije i da budu objektivne, ako postoji tako nešto. Moramo biti lojalni činjenicama, istini i moramo biti lojalni žrtvama. To je najvažnija stvar i to je moralna obaveza”, poručio je Grajf.

Na pitanje kako komentariše činjenicu da sada postoji slika o Srebrenici kao “jednostranom genocidu”, Grajf je odgovorio da ne misli tako i da to doživljava kao zanimljiv izazov, jer u suprotnom ne bi pristao da bude u Komisiji.

On je dodao da voli izazove i da mijenja ustaljena mišljenja. Na pitanje da prokomentariše to što neko iz Sarajeva upoređuje Srebrenicu sa Holokaustom, pa čak izjednačava, Grajf je rekao da ga to mnogo ljuti.

“Holokaust – zločin Njemačke nad Јevrejima, ne može se porediti ni sa čim jer je rezultirao nestankom čak sedam miliona Јevreja. Prema posljednjim istraživanjima, ne može da se uporedi ni sa jednim drugim zločinom na planeti”, kaže Grajf.

Grajf ističe da su zločini u Aušvicu i Јasenovcu genocid, a kada je riječ o Srebrenici, treba sačekati da Komisija istraži ovaj slučaj.

Govoreći o razlici između Aušvica i Јasenovca, on je istakao da je vrlo jasna razlika – da su i Nijemci i ustaše bili okrutni, ali su Nijemci preferirali sterilna smaknuća “da ne prljaju ruke”, za razliku od ustaša koji su voljeli da vide krv na rukama, na tijelima, rasuti mozak ubijenih.

Odgovarajući na pitanje da li se zločini i u Јasenovcu i u Srebrenici mogu nazvati genocidom, Grajf je rekao da nije svako ubijanje određene grupe ljudi genocid i da je namjera ono što čini razliku.

POSTAVI ODGOVOR

Komentar
Ime