Posebno kada je pet meseci kasnije zbog izručenja haškom sudu Slobodana Miloševića DSS izašla iz vlade, kaže za Danas Žarko Korać, psiholog, političar i potpredsednik u vladi ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića, upitan kako gleda na 20-godišnjicu formiranja te vlade.
Naš sagovornik ukazuje: „Stalno na ivici kvoruma u Skupštini Srbije, praktično bez medijske podrške i uz stalne pretnje antihaškog lobija, ta vlada je učinila prve korake u demokratizaciji Srbije. Zoran Đinđić je ubijen upravo zbog svoje upornosti i sposobnosti da menja Srbiju.“
– Danas političari nemaju nimalo hrabrosti da krenu njegovim putem. Opet smo se vratili na pogubnu tezu da sve savršeno radimo ali nam okruženje i istorijske okolnosti ne daju da se to vidi. Đinđićeva vlada je bila spremna da kaže i nekada neprijatne stvari građanima Srbije i da ih podstiče da se menjaju nabolje, niko to ne želi više da radi, konstatuje Žarko Korać.
Povodom jubileja Đinđićeve vlade, Slobodan Milosavljević, političar i ekonomista, koji je bio ministar trgovine, turizma i usluga u tom sazivu izvršne vlasti, navodi za Danas: „Dvadeset godina nakon formiranja prve demokratske vlade koju je, kao premijer, predvodio Zoran Đinđić, Srbija je i dalje u raljama političkih faktora iz 90-ih, lutajući između Istoka i Zapada.
– Nažalost, kao država i društvo smo blizi evroazijskim stabilodiktaturama no evropskim vrednostima ka kojima su Zoran i njegova vlada poveli Srbiju. Da je Zoran poživeo, Srbija bi već godinama bila u EU, teme ne bi bile sloboda medija i demokratija, već evropski razvoj i perspektive. Sve činim da se Srbija vrati na Zoranov put i politiku i nadam se da nakon devet godina vlasti partnera iz 90-ih i u Srbiju stižu promene. Kao i 90-ih, Demokratska stranka će biti stožer okupljanja proevropske opozicije i nosilac promena u Srbiji, poručuje Milosavljević, koji, podsetimo, podržava frakciju okupljenu oko Branislava Lečića u DS.
Dragoslav Šumarac, univerzitetski profesor i političar, koji je bio ministar građevinarstva i urbanizma u Đinđićevoj vladi, ocenjuje za Danas: „Vlada dr Zorana Đinđića je u vrlo kratkom vremenu, za manje od dve i po godine koliko je trajala, vratila Srbiju u sve institucije iz kojih je bila izbačena za vreme Slobodana Miloševića i radikala (Ujedinjene nacije, Svetska banka, MMF…).“
– Posle bombardovanja 1999. uspela je da rekonstruiše preko 100 porušenih mostova i popravi ili izgradi na hiljade kilometara auto i regionalnih puteva. Inflaciju od hiljadu odsto je u najkraćem vremenskom periodu svela na razumnu meru, uspela je da otpiše dug prema Pariskom klubu i da vrati sve zaostale penzije i socijalna davanja najugroženijim građanima Srbije. Veliki broj stranih investitora je počeo da ulaže u našu zemlju, a naši školovani sugrađani, koji su pobegli u inostranstvo zbog besmislenih ratova, počeli su da se vraćaju u Srbiju. Da je dr Zoran Đinđić ostao živ, da nije brutalno ubijen na radnom mestu, Srbija bi danas bila deo EU i spadala bi u red srednje razvijenih evropskih zemalja. Bila je čast i ponos učestvovati u prvoj demokratski izabranoj Vladi Srbije pod vođstvom dr Zorana Đinđića, ukazuje Šumarac, koji je takođe sada u Lečićevom „krilu“ DS-a.

Ko su bili ministri
Vlada Zorana Đinđića formirana je 25. januara 2001. Bila je sastavljena od 18 stranaka i imala je sedam potpredsednika, 17 ministarstava i 16 ministara.
Potpredsednici:
- Nebojša Čović
- Dušan Mihajlović (vodio i Ministarstvo unutrašnjih poslova)
- Momčilo Perišić
- Vuk Obradović
- Žarko Korać
- Aleksandar Pravdić
- Jožef Kasa.
Ministri:
- Božidar Đelić (finansije i ekonomija)
- Vladan Batić (pravda i lokalna samouprava)
- Dragan Veselinov (poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda)
- Aleksandar Vlahović (privreda i privatizacija)
- Goran Novaković (rudarstvo i energetika)
- Kori Udovički (zamenila Gorana Novakovića u resoru rudarstva i energetike juna 2002)
- Marija Rašeta Vukosavljević (saobraćaj i telekomunikacije)
- Dragoslav Šumarac (urbanizam i građevina)
- Slobodan Milosavljević (trgovina, turizam i usluge)
- Goran Pitić (ekonomske veze za inostranstvom)
- Dragan Milovanović (rad i zapošljavanje)
- Gordana Matković (rad, boračka i socijalna pitanja)
- Dragan Domazet (nauka, tehnologija i razvoj)
- Gašo Knežević (prosveta i sport)
- Branislav Lečić (kultura)
- Obren Joksimović (zdravlje i zaštita životne okoline)
- Vojislav Milovanović (vere)
- Anđelka Mihajlov (zaštita prirodnih bogatstava i životne sredine)
- Rodoljub Šabić (državna uprava i lokalne samouprave).