Foto: SRNA

Dragičević je naveo da je na današnji dan prije 27 godina muslimanski vojnici masakrirali srpske civile, koji su pokušali da pobjegnu iz sela Ledići na Treskavici.

“Naša obaveza je da ovo zlodjelo nikada ne zaboravimo. Kakvo nam je sudstvo i tužilaštvo, naše je da čekamo pravdu, koja će kad-tad doći, da obilazimo stratišta i pričamo našu priču, bez obzira koliko to nekome smetalo”, rekao je Dragičević novinarima.

Predsjednik Udruženja građana “Moje ognjište” iz Trnova Slavko Vasić rekao je da su njegovi roditelji, otac Nenad /61/ i majka Mara /62/ bili prve žrtve komšija muslimana iz susjednog sela Dejčići koji su ih na prevaru ubili iz vatrenog oružja.

“Ubijeni su 2. juna, a mi smo za to saznali sutradan i zbog toga danas obilježavamo ovaj dan. Ovdje je, bukvalno, napravljen pokolj, uglavnom starih i nemoćnih ljudi, koji nikome nisu bili prijetnja. Pobijeni su samo zato što nose drugo ime i zato što su obilježeni krstom. Drugi motiv nije postojao”, naveo je Vasić.

On kaže da su njegovu baku Ikoniju Vasić, koja je imala 92 godine i bila najstariji stanovnik sela, sa još četiri starice, muslimani ubili u selu, odvukli daleko prema Treskavici, bacili sa puta i unakrsno, pored bukve, naslagali jednu na drugu.

“Tu sam svoju baku identifikovao po garderobi, a Savki Vasić koja je imala blizu 80 godina, u selu su odsjekli glavu. Trup je sahranjen, a glava nikada nije pronađena. To govori o monstruoznosti ljudi koji su to radili”, naveo je Vasić.

On je naglasio da je za ovaj zločin najodgovorniji Edhem Godinjak, protiv koga se u Sudu BiH još vodi sudski postupak za ratne zločine na području Trnova, te da smatra da se i u ovom slučaju nastoje zataškati stvari.

“I ovdje se uvukla politika. On je odgovoran jer je bio načelnik Stanice policije u Trnovu, koja je funkcionisala na ovom području, ali nije htjela da zaštiti stanovništvo Ledića. Da li je Godinjak naredio da se ovi ljudi pobiju, ne znam. Žalosno je da se poslije 27 godina ne može dovesti do kraja jedan najobičniji sudski proces”, kaže Vasić.

Vasić dodaje da ga ne bi iznenadilo da i ova presuda, kao i mnoge prethodne koje su donesene na štetu Srba, bude oslobađajuća ili sa minornom kaznom.

Milena Vitković rekla je da je u jednom danu ubijeno deset članova porodice Tešanović, od najmanjeg Miluna koji je imao samo 18 mjeseci, a lomljene su mu ruke i noge, do najstarijeg koji je imao 60 godina.

“LJudi su postali zvijeri, a za novac sve će učiniti. Ja se samo uzdam u Božiju pravdu”, izjavila je Vitkovićeva, kojoj su Tešanovići najuži rod.

Paroh trnovski, jerej NJegoslav Jelisić rekao je da ovakav zločin mogu počiniti samo oni koji nemaju srce.

Predsjednik Organizacije porodica poginulih boraca i nestalih civila Trnovo Goran Timotija rekao je da porodice uporno čekaju na pravdu, jer se proces protiv Edhema Godinjaka odužio.

“Svjedoci mijenjaju iskaze, a ne znamo da li to čine jer neko na njih utiče, kao što ne znamo da li neko o tome vodi računa. Porodice strpljivo čekaju da neko bude osuđen za ovaj strašni zločin”, izjavio je Timotija.

On je naglasio da je više od 85 odsto srpskih sela na području opštine Trnovo ostalo prazno, jer je stanovništvo protjerano, planski pobijeno ili prisiljeno da proda svoje zemljište.

U selu Ledići, koje je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka brojalo 297 stanovnika i bilo najveće pravoslavno, srpsko selo na području opštine Trnovo, danas živi samo Obren Mijovčić koji se sa suprugom i rođakom vratio 2006. godine.

“Za obnovu kuće od Kantona sam dobio nešto materijala i 2.700 KM, što nije ni 30 odsto od potrebnog. Sve ostalo uradio sam sopstvenim sredstavima i uz pomoć mještana, mojih rođaka, koji su ovde obnovili svojih pet vikendica”, rekao je Mijovčić.

On navodi da sa komšijama danas nema problema, a da se kao penzioner uglavnom bavi pčelarstvom.

Mijovčić kaže da im nedostaje put na čiju izgradnju, uprkos brojnim zahtjevima upućenim opštini, godinama čekaju. On je dodao da im je opština uzela vodu koju su sami sa brda uveli svojim sredstvima, a koju sada hoće da im naplaćuju, što oni odbijaju.

On tvrdi da ima ljudi zainteresovanih za povratak u Lediće, ali da je to teško ostvarivo bez finansijske pomoći nadležnih organa.