foto-EPA-PETER-FOLEY-1024x578-768x434

S obzirom da se upravo vratio sa odmora, iz Moskve, pitali smo ga najpre, kakva je situacija u zemlji, jesu li prazne prodavnice, ima li namirnica, struje, gasa?

Žive punim plućima. Moskva živi radno iz čitavog niza razloga, nadoknađuje sve ono što ranije nije moglo biti urađeno zbog ograničenja vezanih za epidemiju kovida. Poslednji put sam bio na poslovnom putu u decembru, a onda izvestan period nisam dolazio. Zato sam prirodno obraćao pažnju i padao mi je u oči razvoj grada, nove građevine u centru, razvoj infrastrukture, to mi je, prirodno, palo u oči. Što se tiče snabdevanja, ono je više nego sveobuhvatno i potpuno. Zaista, to su moji svakodnevni utisci i ocene, i što se tiče obezbeđenja života Moskovljana, i što se tiče energetike. Pitali ste o gasu. Tu nikom ne pada na pamet da govori o nedostatku grejanja. A ovih dana je bilo dosta toplo za Moskvu, ali klima uređaji su radili svuda.Pošto je reč o Srbiji i našim odnosima sa Srbijom, i o tome ćemo dalje govoriti, pažnja mojih kolega je bila ogromna. Naravno da sam im i odavde pisao o tome, ali živ razgovor je uvek bolji. Zato je izvesno vreme bilo posvećeno razgovorima o našoj saradnji sa Srbijom. Mogu da kažem, a to je takođe veoma važno – osećao sam to i ranije ali sad sam se uverio, da je raspoloženje svih struktura, ruskih a takođe moskovskih – imam u vidu vladu Moskve, veoma aktivno u korist razvoja naših odnosa, što me je takođe veoma obradovalo.

Šta ste im rekli, kakvi su odnosi naše dve zemlje?

Prirodno je da su ocene naše ambasade i one u Moskvi potpuno identične jer Moskva prihvata ono što mi ocenjujemo i preporučujemo i drago nam je zbog toga. Ocena je veoma povoljna a glavno je postojanje, očuvanje i razvoj odnosa bez obzira na geopolitičku turbulentnu situaciju i ograničenja u ostalom delu Evrope i EU. Srbija se prirodno izdvaja time što nastavlja svoj principijelnu, prijateljsku, tačnije, kako kaže rukovodstvo u Srbiji i kod nas, bratsku orijentaciju i saradnju. To je zaista ocena koja ima sadržaj. Naravno, to omogućava da nastavljamo dalje i da realizujemo sve što smo dogovorali ranije i što su više puta potvrdili naši predsednici, između ostalog i u poslednjim nedavnim kontaktima telefonom. Dakle, ići ćemo dalje u našoj saradnji, i to ne bilo kako i sporo, nego ubrzanim tempom, prevazilazeći teškoće.

Uključujući i one koje nameće Evropa?Mi nismo u vakuumu. Srbija je u Evropi, Srbija je integrisana u Evropu, postoje stvari koje u datom slučaju na žalost ne zavise samo od nas i tu treba nalaziti prihvatljiva rešenja uzimajuću u obzir to što zemlje EU nastavljaju ograničavajuće mere. Ali njih smo prevazilazili pronalaženjem ispravnih i kreativnih rešenja. Imam u vidu na primer NIS. Jer bilo je strahovanja da bi sankcije mogle da pogode rad NIS-a, našu saradnju i efikasnost i produktivnost NIS-a, njegovu težinu kao jednog od strukturnih i centralnih preduzeća u Srbiji, ne samo u energetici nego i u celini, kao sistemskih. Vidite, mada nema potrebe Sputnjiku mnogo govoriti o tome, vi ste o tome odlično i pisali, NIS radi s ogromnim profitom, čak efikasnije nego pre godinu dana, ako se pogledaju rezulatati. Uveren sam da će njegovi rezultati na kraju godine biti više nego zadovoljavajući. Dotakao sam temu NIS-a, prvo, to je obavezna tema u našim diskusijama, ali i kao pozitivni primer koji potvrđuje da mi zaista idemo napred ubrzano i u sadašnjim okolnostima.Realizuju se i svi ostali projekti. Gasni ugovor je potpisan i deluje na krajnje povoljnim i obostrano korisnim osnovama. Više puta sam, pa i u razgovoru za srpske medije, naglašavao da ne bi bilo ispravno reći – mada za predstavnike Rusije, za nas Ruse zvuči prijatno to što Srbija i srpski narod veoma visoko ocenjuje i zahvalna je što se Rusija tako ponela, i govore kao da je to poklon. To nije poklon u tom smislu da je to jednostavno rezultat naše saradnje, rezultat toga što se ona nastavlja. Na primer, svima je jasno da gasna sfera ne postoji odvojeno, izolovano. Ona postoji kao deo industrije i shodno tome kao deo naše sveobuhvatne saradnje u ekonomiji. Stoga se paralelno nastavlja snabdevanje Srbije gasom pod trenutno najpovoljnijim uslovima po ceni koja je neuporediva – ne samo da je niža, nego je naprosto neuporediva sa spot cenama, jer ako ne grešim to je već više od 2000 dolara, to je cena koja je zaista neuporediva…Deset puta…

A za nas je to korisno, zato što se nastavljaju projekti kad je reč o RŽD, kompanije Silovije mašini, Đerdapa i u drugim sferama trgovine. Ne isključujem da ćemo dostići robnu razmenu od tri milijarde dolara. Zato sve to ukupno daje pozitivan rezultat i ekonomsku korist kako Beogradu, tako i Moskvi.

Nedavno ste rekli da će, ukoliko Srbiji budu potrebne veće količine gasa, i to biti rešeno na isti način. Znači li to – po istoj ceni?

Imao sam u vidu, i ponavljam da će isto tako biti rešeno pitanje cene u slučaju potrebe dodatnih isporuka, a verovatno će se ona javiti. Kad sam govorio da će to biti učinjeno na isti način nisam imao u vidu konkretno cifru, jer je konkretna cifra pitanje privrednih struktura, one o tome odlučuju kroz saradnju tokom pregovora. Imao sam u vidu ono što se tiče više političkog aspekta koji je ovde prisutan i samu metodologiju koja se zasniva na karakeru naših odnosa. A ako se uzime u obzir odnos Rusije prirodno je da se ima u vidu principijelni stav Srbije da se ne priključi i ne prihvati sankcije kolektivnog Zapada ili EU, postojeća snažna nada ili da kažemo uverenost da će se ta principijelna orijentacija nastaviti. Bez obzira na pritisak Zapada na Srbiju koji prevazilazi sve granice pristojnosti i zdravog razuma, Srbija zadržava principijelni pristup. Prirodno da će se sve to uzeti u obzir i sve to stvara pretpostavke i temelj da bi se nadalje cena gasa formirala na obostrano korisnim osnovama. To jest, ona će biti najbolja za Srbiju – u to sam uveren i u to niko ne treba da sumnja. A što se tiče cifre, tu još postoje tržišni momenti i pitanje konjukture, količine i obima isporuka, hajde da to ostavimo onima koji se konkretno bave gasnim pitanjima, pa i tehničkim i finansijskim aspektima čitavog tog posla.

Nedavno smo imali priliku da čujemo ambasadora Hila, koji kaže da bi želeo da Srbija ima prozapadnu vladu. Da li je to u dipomatiji uobičajeno, i da li Rusija tako postavlja uslove?

Odgovor ću podeliti na nekoliko delova. Odmah ću reći da se nama to čini neprihvatljivim i, iskoristiću reč, jednostavno neprirodnim. Jer ako ćemo pošteno, govorim ljudski i otvoreno, za nas se to prosto ne uklapa u okvire našeg profesionalnog pristupa i mentaliteta. Jednostavno u okviru obične etike govoriti tako nešto – mi to ne bismo mogli da prevalimo preko usta. To je prvo.Druga stvar, priznaću, to nije iznenađenje. Zato što smo, posebno u poslednje vreme, toliko navikli da slušamo od Zapada i konkretno od različitih predstavnika Vašingtona potpuno apsurdne izjave ili izjave koje su protivrečne. Mi smo na to već navikli i već ne obraćamo pažnju. Jer reći da ne nameravaš da se mešaš, a onda se odmah umešaš – čuli ste izjavu … To je svakako, čak neću reći stroga preporuka, nego instrukcija za rad. I ponoviću još jednom, potpuno je neprihvatljiva.Za nas, prvo, to se samo po sebi razume i više puta smo o tome govorili na svim mogućim nivoima, da je to stvar srpskog naroda: i izbori, i realizacija njihovih rezultata, uključujući formiranje vlade.

Pa ipak, kakva bi vlada odgovarala Rusiji?

Rusija je spremna da sarađuje i sarađivaće sa vladom koja će biti formirana na osnovu rezultata izbora nakon unutrašnjeg dijaloga, konsultacija i tako dalje. Nama se, u principu, ta podela na prozapadnu ili prorusku čini čudnom i neobičnom. Uvek je bilo ljudi koji su, iz ovih ili onih razloga, ili zbog prirode svog posla, bilo da je to biznis, poslovni odnosi, političke veze i tako dalje – ljudi koji su deo elite, a koji su više sarađivali sa Zapadom. Postoje i oni koji skoro u potpunosti sarađuju samo sa Zapadom, recimo preduzetnici. Ali uprkos svemu tome, ja se zaista nijednom nisam susreo ni ranije, ni za tri godine rada ovde na ovoj dužnosti, s ljudima koji potcenjuju i nedovoljno razumeju ruski faktor ili koji se negativno odnose prema Rusiji. Pritom, sada ne želim da navodim imena, iako ih svi znaju. To su pojedini ljudi, to su jednostavno individue za koje se zna za koga i zbog čega rade, koji ocrnjuju i klevetaju Rusiju. Oni imaju takav zadatak, to im je naloženo, to je direktiva koju moraju da izvrše.

Ako pogledamo javno mnjenje, vi znate pokazatelje – i pokazatelj je u korist povećanja, ne samo očuvanja, nego povećanja prisustva i položaja Rusije ovde, razvoja naše saradnje – apsolutna većina se izjašnjavala, izjašnjava se i siguran sam da će se izjašnjavati i za to postoji mnogo razloga, a mi ih znamo – počinje od tradicionalnih veza, duhovnih, verskih i drugih, kulturnih i humanitarnih, pa završno se onim o čemu smo govorili na početku našeg razgovora – međusobno korisnom saradnjom i poštovanjem.

Na to utiče i stav Rusije…

Da, tome ću dodati stav Rusije, što je veoma važno kako za javno mnjenje tako i za političke elite – a to je stav o gorućim pitanjima regionalnog karaktera: to su Kosovo i Bosna u vezi s kojima Rusija zauzima stav zasnovan na međunarodnom pravu, apsolutno uzimajući u obzir interese Srbije, podržava Srbiju u UN i u drugim međunarodnim strukturama. To je izuzetno važan pravac, jedan od stubova naše saradnje. Zato još jednom ponavljam: mi ovde ne povlačimo nikakve granice, nećemo deliti bilo koju vladu koja ovde postoji i koja bude postojala, nećemo praviti podele, sarađujemo sa svima. Ponavljam, u cilju nastavka naše saradnje pratimo unutrašnju situaciju. Formiranje Vlade je sada važan, ključni proces i, naravno, čekamo novu Vladu, koju ćemo pozdraviti i nastavićemo sa našim radom.

Pomenuli ste UN. Vrlo često smo čuli da bi sada moglo, s obzirom na situaciju u Ukrajini, Rusija bi možda mogla da promeni mišljenje i da iskoristi primer Kosova kako bi navodno dobila, kako bi joj poklonili Krim, kao da Krim već nije njen. Ali s druge strane mislim da se pokušava rešavanje problema bez učešća UN, pa su sad ovde specijalni predstavnici, za Zapadni Balkan, iz raznih zemalja.

Još jednom hoću da potvrdim, više puta su kod nas javno govorili o tome, i naši rukovodioci u Moskvi su jasno i nedvosmisleno izjavljivali da naš stav o Kosovu ostaje isti i da tu nema nikakvih kolebanja, nikakvih razmatranja novih nijansi. On je zaista ustaljen i zasniva se na rezoluciji 12 44 SB UN i nastavićemo, još jednom ističem, čvrsto da podržavamo legitimne interese Beograda. Kosovo, kao nezavisnu državu, Rusija ne priznaje i naravno, ne namerava da prizna. Dakle, ako govorimo o Kosovu ili Bosni – za to postoji pravni dokument na osnovu koga zasnivamo naš stav i politiku u bilateralnim odnosima u toj sferi i na međunarodnim platformama. Ili ako govorimo o Bosni, tu postoji Dejtonski sporazum koji predviđa visoka ovlašćenja, neotuđiva ovlašćenja za entitete, u ovom slučaju govorimo i mislimo pre svega o Republici Srpskoj. Prema tome, svi koraci koje ona preduzima kako bi zaštitila i povratila ovlašćenja koja su propisana i odobrena Dejtonskim sporazumom, potpuno su opravdani i Rusija će uvek podržati takve akcije. I predstavnike srpskog entiteta, srpske članove Predsedništva BiH i zajedničku saradnju, rad u tom pravcu i u pravcu očuvanja RS i njenih ovlašćenja, i direktne veze između RS i Srbije, saradnju koju imaju Banjaluka i Beograd. Takav rad, takvu saradnju mi samo podržavamo i to je poznato. Uvek smo spremni da pomognemo, između ostalog i ekonomski.Što se tiče Kosova, već sam rekao, ali hoću da iskoristim trenutak i dodam da postoje stvari koje krajnje otvoreno ilustruju nesposobnost Evropske unije da u potpunosti obavlja svoju ulogu posrednika, jer to što podrazumeva posrednička efikasna uloga poštenog i aktivnog posrednika, što predviđa rezolucija Generalne skupštine UN, to se ne izvršava. Mi smo to podržavali, složili smo se i podržavali smo dijalog Beograda i Prištine pod pokroviteljstvom EU.

Briselski sporazum, na primer?

Pritom, izdvojiću najvažniji, iako ima i drugih poznatih primera, ali navešću onaj koji nije realizovan, koji je ostao na papiru, pokušavajući da se zaboravi ili preinači – sporazum u vezi sa Zajednicom srpskih opština koji za Srbiju igra, tu je teško izabrati pravu reč, ali koji zaista igra ključnu ulogu. Sve to je, naravno, nevešto prikriveno, jer da je taj sporazum realizovan on bi postao legitiman a kao realizovan sporazum, konkretno na Kosovu na terenu uveden u strukture čime bi sprečio Prištinu da uspostavi kontrolu na severu Kosova u područjima koja naseljavaju Srbi. Zato on nije realizovan, kako bi postojala mogućnost da budu otvoreni kanali da Priština silom, koristeći kao paravan dijalog sa Beogradom, zapravo pokuša da uđe tamo sa specijalnim snagama, preduzima mere za sve te poznate radnje kako bi uspostavila kontrolu i odatle isterala Srbe. Jer oni neće živeti pod kontrolom Prištine.

Isto kao i Minski sporazumi…

Ovde se zaista nameće i bode oči paralela sa Minskim sporazumima koji su bili potpisani ali ih je Kijev odmah gazio uz podršku Zapada. A na kraju je kijevski režim jednostavno otvoreno govorio da mu oni ne odgovaraju jer su od početka nameravali da pitanje Donbasa rešavaju silom. Takav način, pristup i odnos je isti. Što se tiče Kosova, ako se pogleda stav Zapada o Kosovu i Krimu i Donbasu, to je takođe otvoreni i upadljiv primer dvostrukih standarda i nepoštenja Zapada. I što se tiče priznanja Kosova, i što se tiče agresije NATO 1999, sve su to primeri dvostrukih standarda, samo ako to gledamo. Ali Rusija prirodno ne koristi nikakve primere, ni što se tiče Krima koji je ranije pripojen Rusiji, i što se tiče novih republika Donbasa, koje je priznala Rusija i sada ne samo Rusija, Donjecke i Luganske narodne republike. One imaju osnova za to, političko pitanje nije rešeno bez obzira na sve njihove napore i podršku koju im daje Rusija. Zato mislim da ništa ne treba uvezivati i govoriti da Rusija nešto koristi. Rusija zasniva svoju odluku na konkretnoj situaciji i potrebi zaštite. Tu odluku glavnokomandujući, predsednik Rusije zasnovao je na neuspešnim i od Zapada odbačenim višestrukim pokušajima političkog rešenja u Ukrajini i onih koji se tiču strateške stabilnosti. Sve je to Zapad odbacio, pritom oštro i drsko. Postavljeno je pitanje zaštite stanovništva Donbasa koje je bilo izloženo genocidu od strane Ukrajine.