– Zašto svojom pasivnošću dopuštamo da mnogi naši političari relativizuju pa i gaze srpske interese? Nikako da pređemo u istinsku ofanzivu. Nikako da jasno kažemo šta je naše i šta ni po koju cijenu nećemo dati, odnosno da ćemo insistirati da se na ovaj ili onaj način objedini. Јedini koji u prvoj političkoj ligi pokazuje spremnost da to neskriveno učini je Milorad Dodik – istakao je Anđelković.

On je podsjetio da Dodik sve glasnije najavljuje da će Republika Srpska povući ranije datu /zapravo iznuđenu/ saglasnost za formiranje jedinstvenih Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, odnosno da će insistirati na vraćanju svih ovlašćenja koja su joj pripala u Dejtonu a kasnije na sumnjiv način prenijeta na tzv. zajedničke organe u Sarajevu.

– Republika Srpska ni sada, ali ni prije, nije rušila mirovni aranžman. To su činili oni koji ga nisu shvatili kao završno-kompromisnu tačku na “bosanskom sukobu”, već kao start za novo nadigravanje. Drugim riječima kao zamjenu oružane agresije na Srbe sofisticiranom mirnodopskom. BH muslimanski političari, podržani od vodećih zapadnih centara moći, nastavili su da rade, samo drugim sredstvima, ono što je gurnulo BiH u rat.

U pitanju je agresivno nametanje centralizacije te državne zajednice, kako bi ona na kraju poprimila unitarni karakter pod hegemonijom Sarajeva. Sa onim što je pred svoj odlazak učinio Incko pokušajem nametanja zakona, ali i jednostranim, a nelegalnim pokušajem instaliranja od zapadnih sila navodno novog visokog predstavnika /Kristijana Šmita/, te aktuelnim pokušajem otimanja šuma Republike Srpske od /Ne/Ustavnog suda BiH /a radi se o 40 odsto teritorije Srpske/ – hegemonističko i centralističko antisrpsko djelovanje ušlo je u novu fazu. Ako bi ona bila okončana Republika Srpska bi vrlo brzo bila svedena na puku formu – pojasnio je Anđelković u autorskom tekstu za “Pečat”.

On je konstatovao da je oficijelna Banjaluka na to morala energično da reaguje, u protivnom bi prizivala nove, još veće nevolje i to je valjda svakome jasno.

– Međutim, šta se događa pošto je Dodik krenuo tim putem? Da li ima podršku “srpskog svijeta”? Nažalost, samo djelimičnu. Beograd je u priličnoj mjeri pasivan. Štaviše, nekada se i aktivno postavlja na način koji nije nacionalno pozitivan. Primjera radi, to se ispoljilo u odnosu prema samozvanom visokom predstavniku koga uz Republiku Srpsku ne priznaju ni dvije prvorazredne velesile kakve su Rusija i Kina. Nasuprot tome oficijelna Srbija se ponaša kao da je on stvarno ono zašta se izdaje. Јoš gore stoje stvari sa dijelom opozicije u Srpskoj. Ona napada vrh Republike Srpske da uvlači narod u krizu i neizvjesnost, odnosno gotovo da stavlja znak jednakosti između krivice Sarajeva i Banjaluke. Ispada da su jednako odgovorni oni koji su izazvali po ko zna koji put krizu i oni koji se samo brane – naglasio je Anđelković.

Prema njegovim riječima, takvo, gotovo neshvatljivo ponašanje na srpskoj strani, veća je opasnost za Srbe nego djelovanje svih srpskih regionalnih i drugih oponenata.

– Kada smo složni u vezi sa odbranom nacionalnih interesa, u novonastalim globalnim okolnostima /slabljenje zapadnih sila i jačanje Rusije i Kine/, svakoj prijetnji uspješno možemo da se suprotstavimo. Uostalom, sjetimo se da smo Republiku Srpsku stvorili i održali kada je konstelacija snaga u svijetu po nas bila mnogo nepovoljnija /mnogi su tada mislili da Amerika može da radi štagod poželi/. Znali smo šta hoćemo i za to smo bili spremni da se borimo. A danas
kada duvaju po nas mnogo povoljniji vjetrovi mi se često ponašamo kao da sami to treba da kompenzujemo u korist naših neprijatelja. Kao da dio Srba, i to ne onih koji sebe suštinski definišu kao anti-Srbe, povremeno prelazi na stranu protivnika da bi im pomogli – ukazao je Anđelković.

POSTAVI ODGOVOR

Komentar
Ime