Foto : Nord Stream 2 / Paul Langroc

Vašington planira da uključi sankcije protiv gasovoda „Severni tok 2“ u vojni budžet zemlje za 2020. godinu. Amerikanci veruju da će sankcije ubediti građevinske firme da prekinu rad na projektu, pošto će ih američka ograničenja skupo koštati.

Ruski eksperti, međutim, uveravaju da su to „poslednji trzaji“ Vašingtona po ovom pitanju i da u trenutnoj fazi taj plan nema smisla, jer su kompanije koje su učestvovale već uložila sredstva u izgradnju gasovoda i gradnja se privodi kraju. Prema njihovim rečima, SAD ima dovoljno populista koji i dalje žive u iluziji da Vašington ima poslednju reč u svim pitanjima svetske politike, uključujući i energetsku bezbednost Evrope.

Mnogi čak i ne isključuju mogućnost da će se ova stavka budžeta pojaviti u nekom obliku, jer SAD nastoje da pokazuju da „rade nešto“ kako bi opstruisale „Severni tok 2“, ali ističu da je sve to sada besmisleno.

„Što se tiče sankcija protiv ’Severnog toka 2‘, to su poslednji trzaji i ta priča je završena. To je čista politika. SAD su vršile pritisak, pošto gubitak imidža nije dobar i oni su doneli odluku da razrade celokupni budžet koji je potrošen na lobiranje i da daju još oštrije izjave. Činjenica je, međutim, da u poslednjih godinu i po dana, uprkos svim pokušajima, nije postojao stvarni rizik da se zaustavi izgradnja ’Severnog toka‘. To je, generalno, bila priča za medije. A smisao cele priče je jednostavan — Nemačkoj i uopšte Evropi je to veoma potrebno. Nemci sprovode veoma interesantnu politiku — oni su na rečima lojalni Amerikancima, ali kada je potrebno — rade kako njima odgovara, ne osvrćući se na SAD. Svoje interese slede veoma jasno i precizno“, kaže za Sputnjik ruski ekspert Dmitrij Adamidov.

Adamidov ističe da je američka retorika jedno, a realnost drugo, pa čak i da Amerikanci usvoje sankcije, pitanje je da li uopšte mogu da ih primene. Drugim rečima, ističe on, američke sankcije ne mogu zaustaviti „Severni tok 2“.

„Turski tok“ će uskoro poteći

Ruski gigant „Gasprom“ završava poslednje pripreme pre puštanja u rad gasovoda „Turski tok“ i najavljuje da će do kraja decembra poteći prve količine gasa kroz ovaj gasovod. Trenutno su oba kraka napunjena gasom. Kompresorska stanica „Ruska“ i obalski deo u Rusiji spremni su da počnu sa radom. Istovremeno se privode kraju radovi na prijemnom terminalu u Turskoj.

Projekat „Turski tok“ predviđa izgradnju gasovoda sa dva kraka (svaki kapaciteta 15,75 milijardi kubnih metara) preko Crnog mora, do evropskog dela Turske i dalje do granice sa Grčkom.

Isporuka gasa preko prvog kraka gasovoda trebala bi da zadovolji rastuće tursko tržište, dok bi drugim krakom, kako je planirano, gas trebao da bude isporučen zemljama južne i jugoistočne Evrope.

Po planu se odvija i izgradnja „Turskog toka“ u Srbiji, na drugoj deonici, od Ćuprije do Dunava, kroz Pomoravlje.

Eksperti uveravaju da nema ozbiljnih pretnji „Turskom toku“ i da se neće ponoviti 2013. i 2014. godina, kada je Bugarska zbog agresivnog pritiska Vašingtona bila primorana da odustane od izgradnje „Južnog toka“.

„Turski tok“ se takođe može naći da udaru sankcija, ali, uzimajući u obzir iskustva sa „Severnim tokom 2“, pretpostavlja se da će on biti realizovan, bez obzira na sve moguće barijere.

„Mislim da se dešavaju dva procesa. To što se događa u Istočnoj Evropi, na primer — u Poljskoj i u Bugarskoj, to je, pre svega, pokušaj da se zauzme deo tržišta za američki tečni prirodni gas. To je, prosto, takva forma konkurentske borbe. Pritom, američki gas bez subvencija države uopšte nije potreban ni Poljskoj ni Bugarskoj. Najverovatnije je da će se ovaj slučaj završiti predstavom, tako što će im Amerikanci reći: ’Evo, dovezli smo vam tanker!‘. A onda će oni saopštiti: ’A mi smo se oslobodili zavisnosti od ruskog gasa‘. Onda će im doterati još dva, tri tankera gasa i smiriće se, a oni će nastaviti da kupuju gas tamo gde su i ranije kupovali — od Rusije. Njima je, prosto, preskupo da kupuju američki gas. Osim što transport košta, tankeri treba da prođu kroz Bosfor, a Bugarska će još više zavisiti od Turske, u pogledu tranzita. Niko ne želi da zavisi od Ankare, jer su tu moguće poteškoće iz dobro poznatih razloga“, kaže Adamidov.

Ima rešenja i za tranzit gasa kroz Ukrajinu

Ugovor o tranzitu ruskog gasa kroz teritoriju Ukrajine ističe krajem godine, a rešenja još nema. Kijev je do sada odbijao sve što je Moskva predlagala, a sada je saopštio da će od nove godine, ako ne bude potpisan novi ugovor, utiskivati ruski gas namenjen Evropi u svoja skladišta.

Izvršni direktor „Naftogasa“ Jurij Vitrenko je precizirao da će bez ugovora smatrati da sirovine pripadaju neodređenom vlasniku i ostaće u ukrajinskim podzemnim rezervoarima, dok se ne reše pitanja papirologije.

Na predlog „Gasproma“ da produže ugovor o tranzitu ruskog gasa, ukrajinski „Naftogas“ je odgovorio da zemlje treba da nastave sa pregovorima o produženju tranzita, ali po evropskim pravilima u trilateralnom formatu, uz učešće Evropske komisije, a takođe je zahtevao i da ruska kompanija isplati tri milijarde dolara.

Vitrenko je rekao da Ukrajina može da zaključi sporazum o tranzitu na godinu dana, ali da uslovi moraju „biti u skladu sa evropskim pravilima“. On je pojasnio da bi bili zadovoljni novčanim sredstvima, ali da su spremni da razmotre i drugi predlog ako „Gasprom“ želi da isplati dug putem tranzita gasa.

„Ako gas ide prema evropskom zakonodavstvu, na šta oni računaju, u principu — ni mi nemamo ništa protiv, onda će to utiskivanje gasa u skladišta biti krađa. Doduše, ne razumem kako oni uopšte mogu nešto da upumpavaju u podzemne rezervoare, jer ako nema tranzitnog sporazuma — onda neće biti ni tranzita, a ako postoji sporazum, oni nemaju pravo na to. Čak i ako isporuke idu po evropskom modelu, onda će Evropljani postaviti pitanje Ukrajini — ’Gde je gas?!‘“, kaže ruski ekspert Aleksandar Pasečnik.

Pojedini ruski eksperti izjave „Naftogasa“ o mogućem utiskivanju ruskog gasa u ukrajinska skladišta vide kao „ucenu Rusije i Evrope“. Međutim, kako objašnjavaju, kao savestan i pouzdan partner, Ukrajina ima obaveze po Sporazumu o energetskoj hartiji i ne može da prekine tranzit, čak i ako strane ne postignu dogovor.