Matica srpska 1993. objavila je prvi pravopis srpskog jezika, ali na srpskom govornom području našlo se i niz drugih verzija. Ozbiljnija rasprava o pravopisu nije vođena još od 1998. sve do danas, kada je u Andrićevom institutu iskazana potreba za jednim, ne novim, ali prečišćenim i jednostavnijim pravopisom.

Pravopis zauzima primat nad rječnikom i pravogovorom, jer ako imamo jedan pravopis, riječi su profesora Miloša Kovačevića, sigurni smo da imamo jedan jezik.

Skup treba da pokaže koje su najspornije teme unutar srpskog pravopisa i da se ne rade ad hok izmjene, nego zapravo one koje će na jedinstven način dati prava pravila. Da pravopis bude jednostavniji i manji”, kaže Kovačević koji je i rukovodilac Odjeljenja za srpski jezik pri Andrićevom institutu.

Naizgled jednostavan zadatak za srpske lingviste, ali izvanjezičke barijere oličene u srpsko–hrvatskom jeziku, 90-tih su pretvorene u nove. Tako se, osim naučno ali i politički priznatog pravosisa u izdanju Matice srpske, pojavilo i niz zbunjujućih izdanja.

“Mi smo jednostavno imali konkurentne pravopise, a i najgori pravopis je bolji jedan, nego ako ih je više. Ovo je prilika da kažemo bez sujete i surevnjivosti da je nužno je da se promjeni ono što se ne može naučiti”, ističe koautor Pravopisa srpskog jezika iz 1993. Mato Pižurica.

Sreto Tanasić, predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika SANU, kaže da pravopis srpskog jezika nije dobar ako se svakih dvije do tri godine mijenja.

Zbornik naučnog skupa, “Aktuelna pitanja srpskog pravopisa” očekuje se krajem godine, a sva inicirana rješenja reforme pravopisa biće pokrenuta dogodine.

Podrška Andrićevom institutu i jedinstvenom, dobrom pravopisu uz Maticu srpsku i Odbor za standardizaciju srpskog jezika Srpske akademije nauka i umjetnosti stigao je i sa svih katedri srpskog jezika u Srbiji, Crnoj Gori i Srpskoj.