Film prati sudbinu Radmile Tošić, koja već 17 godina živi sama u starom roditeljskom domu u idiličnom ambijentu Mokre Gore, gdje se hrabro bori sa svim ćudima prirode, ali i sa svojim uspomenama na Višegrad koji je napustila 12. jula 1992. godine i nikada se nije vratila.
Tamo se zauvijek rastala od svog muža “druge vjere” koji je poginuo od granate u Goraždu i doma koji su zajedno gradili, od koga je ostala samo ruševina.
U dijelu filma koji bilježi njene susrete sa “profom” – Kusturicom, ona mu na pitanje kako je – odgovara: “Mnogo mi je lijepo, svaki 15. dan vidim čovjeka”, a dok mu priča o ratu kaže da je “teško kad nekog voliš, a odlaziš zbog budalaštine” i da “dobije ospice kad joj neko pomene rat”.
Ona u filmu šalje i poruku da je život velika tajna koja se ne može otkriti do samog kraja, da je život čudo i da svaki dan treba živjeti iznova i od početka zavrtjeti točak.
Film, koji je prikazan u okviru emisije Oko magazin, je podvučen muzikom koju je takođe radio Kusturica i “No smoking orkestra” dok su film snimili i montirali Novak Knežić i Slavko Garić.
Prije televizijske premijere, film “Junaci našeg vremena” je od 13. novembra gledaocima bio dostupan na društvenim mrežama i naišao na izuzetan prijem.

POSTAVI ODGOVOR

Komentar
Ime