Uoči večerašnje promocije u Bijeljini dokumentarnog filma “Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda”, Kojić je rekao novinarima da ovaj naziv svjedoči o tragičnim dešavanjima za Srbe tada, ali i danas u BiH.

– U Federaciji BiH Srba skoro i nema, a za to su najodgovornije pravosudne institucije BiH koje svojim neradom, selektivnim pristupom i neželjom za procesuiranje zločina nad `Tuzlanskom kolonom` i mnogih drugih, šalju poruku da je u BiH dozvoljeno ubijanje Srba – naveo je Kojić na konferenciji za novinare u Centru za kulturu “Semberija”.

Prema njegovim riječima, nasuprot tome, pravosuđe BiH radi sve da procesuira Srbe po komandnoj odgovornosti i nametnutom udruženom zločinačkom poduhvatu.

Kojić je podsjetio da je u slučaju Tuzlanske kolone Haški tribunal dao jasne oznake “A” kada je ustupao predmet Tužilaštvu BiH, što znači da ima dovoljno dokaza za procesuiranje, ali je ovo tužilaštvo prije 10 godina donijelo naredbu o obustavljanju istrage i cijelu deceniju ignoriše prigovore stradalih, njihovih porodica i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u ovom slučaju.

– Zločin u Tuzlanskoj koloni, kao i u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, oslikava karakter rata u BiH, jer poslije ovoga su se desili strašni zločini nad srpskim narodom širom BiH. Zajedno sa ubistvom policajca Pere Petrovića u Sarajevu i ubistvom starog svata, to je bio početak stradanja i etničkog čišćenja srpskog naroda sa vjekovnih ognjišta – rekao je Kojić.

On je istakao da film o stradanju Srba tuzlanske regije treba da sačuva od zaborava sve heroje koji su dali živote i dijelove tijela za slobodnu Republiku Srpsku.

Pravoslavni sveštenik Vaso Popović rekao je novinarima da je u vrijeme zločina u Tuzli imao 12 godina i nikada ni na koga nije pucao, ali je bio prisiljen da sa porodicom napusti svoje ognjište i zavičaj.

– Ne prihvatam da neko danas moj novi zavičaj u kojem sam našao utočište, mir, slobodu, život, da moju Republiku Srpsku naziva genocidnom tvorevinom, a srpski narod genocidnim narodom. Mi nismo genocidan narod, ni okupatori, ni agresori, ni zločinci. Mi smo oni koji su, nažalost, vjerovali Selimu Bešlagiću kada je govorio da je Tuzla građanska sredina i da neće biti rata – naveo je sveštenik Popović.

On je rekao da je, nakon zločina nad Tuzlanskom kolonom, iz tuzlanske regije silom, brzo, planski i sa namjerom istjerano 80.000 Srba.

Sveštenik Popović ocijenio je da dokumentarni film “Tuzla- zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda” svjedoči i čuva istinu o stradanju Srba tuzlanske regije u 20. vijeku.

– Oni koji su pucali na vojnike ЈNA 15. maja 1992. godine došli su u moje selo sa namjerom da ubiju i protjeraju, kao i u sva srpska sela tuzlanske regije u kojima danas nema Srba – kaže on.

Prema njegovim riječima, na području tuzlanske regije koja pripada Eparhiji zvorničko-tuzlanskoj, tokom građanskog rata u BiH porušeno je ili teško oštećeno više od 90 crkvenih objekata – pravoslavnih hramova, parohijskih i svetosavskih domova i jedan manastir.

O organizatorima i izvršiocima zločina novinarima je govorio penzionisani oficir pirotehničar Radovan Kecojević koji je dan nakon masakra vidio tijela koja su visila iz kamiona i ležala ugljenisana na cesti, o čemu je napisao knjigu “Krv je gorela”.

Prema njegovim riječima, svako vozilo koje se povlačilo iz kasarne bilo je izrešetano sa 50 do 100 metaka, a mjesto zločina je dan kasnije čistio bager koji je zgrtao mrtve i ugljenisane kosti.

Slavko Novaković, koji je preživio Tuzlansku kolonu, najavio da će njihova borba za istinu biti nastavljena dok su živi i da će svjedočiti o zlu koje se tada i nakon toga dogodilo srpskom narodu u BiH.