– Zahvalio bih se Vladi Republike Srpske, zato što je pomogla ovaj film, i kada se vodila rovovska bitka, prije svega medijski rat i napadi na isti. Isto tako, veliku zahvalnost dugujemo i Aleksandru Vučić, predsjedniku Srbije, koji je podržao film. Mi ćemo o filmu slušati i narednih godina, i daće Bog da snimimo i neki novi film o Јasenovcu – naglasio je Antonijević.
On je istakao i mudar potez Vlade Republike Srpske, kada je arhivsku građu iz Јasenovca, prvo poslala u Muzej holokausta u Njujorku, gdje su svi eksponati i rukopisi kopirani.
– Ispostavio se to kao veoma mudar potez, jer sve što imate u Јasenovcu, imate i u Njujorku, i koristili smo tu građu. Moram da kažem da smo mi ponudili da organizujemo gledanje filma u Hrvatskoj za novinare, ali stigao nam je veoma štur odgovor da nisu u mogućnosti, u smislu da je sala sada u rekonstrukciji. Slično je i sa mojim filmom “Spasilac”, koji je Vlada Hrvatske zabranila još 1998. godine. Vjerovatno tako nemaju snage da pogledaju i Daru i suoče se sa istinom – rekao je Antonijević.
On je još jednom naglasio da je film “Dara iz Јasenovca” usmjeren protiv fašizma, ustaštva, a ne protiv Hrvata.
– Važno je naglasiti da bi mi trebalo da njegujemo jasenovački zavjet, jer uz kosovski, to je najvažniji koji imamo – tvrdi Antonijević.
Pohvalio je i sve glumce, pogotovo one najmlađe, koji dolaze iz Republike Srpske i Potkozarja.
– Teško je raditi film sa ovakvim scenama. Mi smo ga radili hronološki, što je još mnogo teže. Mnogo toga me vratilo u moje djetinjstvo, jer djeca iz Republike Srpske na pauzama nisu trčala na mobilni telefon, već su se igrala kao nekada i ja sam. Cijeli film je kroz oči djevojčice Dare, pokušali smo da bude gledljivo, a da opet ne izbjegnemo masovne egzekucije, klanja. Bilo je važno naći neku mjeru – istakao je Antonijević.
